INTERVJU: JANKO MEHLE

Pitanje: Kako su podjeljena lovišta u Sloveniji i ko njima gazduje.

Sva lovišta u Sloveniji podjeljena su na:

       1. lovišta, sa kojima gazduju lovačka društva koja su  ta lovišta dobila na gazdovanje na  20 godina. Njihova ukupna površina nešto više od 85 % ukupne  površine Slovenije. Lovačka društva moraju biti obavezno članice Lovačkog saveza Slovenije. U Sloveniji je trenutno oko 21.500 lovaca, koji su preko lovačkih društava u Lovačkom savezu Slovenije.

       2. lovišta sa posebnim namenom - ima ih 12, od toga 10 je unutar Zavoda za šumarstvo (Zavod za gozdove Slovenije). Jedno lovište posebne namjene je u Triglavskom nacionalnom parku,  a jedno je u Protokolarnom objektu Brdo kod Kranja (ograđeno lovište, površine oko 400 ha). Površina tih lovišta je nešto manja od 15 % ukupne površine Slovenije i tu je stalno zaposlen profesionalni lovni kadar.

Pitanje: Kako je regulisana zaštita divljači u lovištima? Da li u Sloveniji postoji krivolov i u kojoj je on mjeri izražen?

U lovištima je obavezna lovočuvarska služba - to je uslov da lovačko društvo može dobiti lovište na gazdovanje. Kao zanimljivost možemo reći, da je obavezno imati i prostor i dostup do elektronskom medija - računar i Internet, da bi se elektronski mogle voditi propisane evidencije. Takođe  krajem ili odmah početkom godine potrebno je poslati Izvještaj o ispunjenju Godišnjeg plana gazdovanja za prošlu godinu i predlog Godišnjeg plana gazdovanja lovištem i lovištima posebne namjene za tekuću godinu.

Krivolova u Sloveniji nema mnogo. Više je izražen krivolov zbog trofeja, nego zbog mesa, ali kao što sam rekao, toga je malo. Ipak su lovci i lovočuvari stalno u svojim lovištima.

Lov se može izvoditi svaki dan, s tim da su zajednički lovovi (pogoni) u lovačkim društvima obično u nedelju (mjeseci oktobar, novembar i decembar, a na divlju svinju i do kraja januara), a u lovištima posebne namjene kada gosti žele (i naravno plate) i kada je lov na tu vrstu divljači dozvoljen.

Pitanje: Koje su to vrste divljači koje se najčešće love u vašim lovištima?

Ulaskom u EU puno je vrsta divljači koje smo prije toga lovili sada zašićeno, pa je tako od ptica dozvoljeno loviti fazana, poljski jarebicu (samo onu, koja je iz vještačkog uzgoja), patku gluharu - sojku, sivu vranu i svraku.

Trajno zaštitene su i velike zvjeri (vuk, smeđi medved, ris), koji se mogu i loviti pod izuzeznim uslovima (EU zakoni, konvencije...). Tako, da se u Sloveniji lovi medved, a sada i par komada vuka (u razdoblju od 1.10. 2010. do 28. 02. 2011 dozvoljen je odstrel 12 vuka).

Pitanje: Nedavno ste boravili u Crnoj Gori, kakvi su vaši utisci o lovištima i organizaciji lovstva u Crnoj Gori?

Na žalost zbog ograničenom vremena nisam imao prilike videti više lovišta. Međutim odmah je jasno, da se radi o teškim uslovima za lov, zbog strmih terena kao i vrlo guste vegetacije u lovištima primorske oblasti. Lova bez dugonogih goniča tu praktički ne može biti, ali vidi se odmah da vaši lovci sem tradicionalnog gostoprimstva i lovačke kulture imaju dobre i radne pse.

Pitanje: Prilikom boravka lovili ste šakala u lovištu „Boka“. Obzirom da šakala ima dosta u našim lovištima primorske oblasti i da je on od nedavno uvršten u trofejnu divljač, kakvo je vaše mišljenje kada je u pitanju razvoj lovnog turizma na ovu divljač?

Uvjeren sam, da bi lovni turizam za lov na šakala mogao biti dobar primjer, kako raditi na tom području. Organizacija lova, kao što sam mogao viditi u lovištu "Boka" je već sada na stvarno visokom nivou.

Pošto gosti traže, da im je lovni dan više ili manje ispunjen, lov na šakale mogao organizovati možda i na nekim mjestima, gdje šakali izlaze naveče ali i kombinovati lov na šakale sa lovom na šljuke ili kamenjarke ili nešto slično...

Još jedan skromni predlog da bi kod lova na šakala dobro bilo imati i lovačkog psa - krvoslijednika ili dugonoge goniče tako obučene da traže i pronalaze odstrijeljenog šakala. Naime zbog guste vegetacije i vrlo malo mjesta za pucanje (samo preko puta), šakali koji su ranjeni  padaju nakon nekoliko desetina metara. Takav pas pronašao bi i pokazao da je odstrijeljenog šakala. Domaći lovci bi morali imali sa sobom sjekiru ili motornu pilu, koja bi im poslužila kako bi se gusta vegetacija lakše raskrčila i moglo se doći do pljena bez previše muke i gubljenja vremena. Tu mislim na lov sa lovnim gostima, koji naravno žele dobiti svoj trofej.

Trenutno je sigurno i problem uvoza trofeja šakala u EU, tako da bi za potrebe lovnog turizma (ako bi željeli više gostiju) bilo dobro izraditi neki protokol za što lakši uvoz tih trofeja (CITES).

Pitanje: I za kraj kakvi su po Vašem mišljenju odnosi nacionalnih saveza lovaca Slovenije i Crne Gore.

Ja više ne radim na Lovačkem savezu Slovenije, no mirno mogu da kažem, da je suradnja između ovih organizacije vrlo dobra, što se pokazalo i kod organizacije godišnjeg  sastanka CIC koordinacije za srednju i jugoističnu Evropu, koji se održavao prije dve godine u Cetinju. Ti kontakti su vrlo dobri, a uvjek mogu biti još bolji.

Tu moram da istaknem ulogu i lični angažman predsednika Lovačkog saveza Crne Gore g. Nikole Markovića, koji je sa Slovenijom stvorio stvarno dobre odnose i našao puno prijatelja i stvarno mi je čast, da se mogu i sam ubrojati između njih.

Sigurno je vizija države Crne Gore, a i Lovačkog saveza Crne Gore između ostalog i integracija u EU. Siguran sam, da može Lovački savez Slovenije puno pomoći Lovačkom savezu Crne Gore na tom področju. Mi smo tu napravili neke dobre, a i neke manje dobre stvari, na koje vas možemo upozoriti, da ne bi pravili iste grešakae Kao najvažnije morate što više odbraniti svu svoju bogatu tradiciju na področju lovstva. Dobro je imati što više različitih informacija, da bi se mogli što kvalitetnije odlučivati. Pošto imamo kontakte sa vašim predsednikom Lovačkog saveza g. Markovićem, mislim da smo na neke stvari već mogli upozoriti, a ima i područja, gdje se može saradnja još unaprediti u dobro obje strane.

Na kraju želim, da se ponovo zahvalim na izuzetnom gostoprimstvu i odličnoj organizaciji sa strane lovačkog društva "Boka", Lovačkog saveza Crne Gore i njenog predsednika g. Nikole Markovića. Stvarno ne znam kada sam se osjećao tako dobrodošlo u lovištima, osjećao sam se kao da sam među najboljim prijateljima.

JANKO MEHLE - O SEBI

Po obrazovanju sam magistar šumarskih nauka, a radio sam u početku kao stručni savjetnik Lovačkog saveza Slovenije za sitnu divljač, a kasnije i kao Direktor stručne službe Lovačkog saveza Slovenije. Poslje sam otišao na novi posao u Zavod za šumarstvo Slovenije, gdje radim kao direktor stručne službe za lovišta sa posebnim namjenom.
Lovac sam od svoje 16 godine, kada sam se ukljičio u lovačko društvo Storžič kod Kranja, gdje sam još prije svoje 18. godine položio lovački izpit. Glavne vrste divljači u mom lovištu su srneća i jelenska divljač, divokoza i muflon.

Pošto je i moj otac lovac, imam lovačke pse od svoje 10. godine. Moj prvi pas je bio njemački lovački terier, posle sam imao 3 bavarska krvosljednika, njemčkog prepeličara, a sada imam Parson Russel teriera.

U Lovačkom savezu Slovenije još sam aktivan kao član Uređivačkog odbora magazina Lovec, član predavačkog tima za lovačke ispite za područje Ljubljane i Gorenjske. Istovremeno sam i član državne komisije za lovočuvarske ispite i član državne CIC delegacije.

Kao lovac uživam u više oblika lova (lov na divokozu, lov na divlje svinje...), a možda najviše volim sve oblike lova sa lovčkim psima. Bez dobrog i obučenog lovačkog pasa nema pravog lova!

Lovački pozdrav svima lovcima Crne Gore!